Foto: Služba za informiranje i medije / Ured gradonačelnika
Pozitivno mišljenje Ministarstva na Studiju utjecaja na okoliš za zagrebački CGO u Resniku važna je administrativna odluka, ali nije isto što i društveni konsenzus, niti znači da su sve dvojbe građana otklonjene. Ministarstvo je 3. veljače 2026. donijelo rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš, a Grad Zagreb već je dan kasnije objavio da taj korak vidi kao važno približavanje lokacijskoj dozvoli i početku realizacije projekta. (Poveznica na studiju)
Drugim riječima: projekt je prošao jednu veliku institucionalnu stepenicu. Ali to ne znači da su nestala pitanja koja su građani postavljali tijekom javne rasprave. Sama javna rasprava trajala je od 21. srpnja do 3. rujna 2025., a Grad navodi da je zaprimljeno 79 podnesaka i 862 pojedinačna mišljenja, primjedbe i prijedloga. To pokazuje da se ne radi o marginalnoj temi, nego o projektu koji je već izazvao ozbiljan interes i zabrinutost javnosti. (https://zagreb.hr/studija-utjecaja-na-okolis-za-izgradnju-zagrebacko/216899)
No upravo zato sada moramo još jasnije reći ono što se pokušava zamagliti administrativnim jezikom: pozitivno mišljenje Ministarstva ne znači da je projekt dobar, siguran ni prihvatljiv za stanovnike Resnika, Ivanje Reke i cijelog istoka Zagreba i okolice. Ono ne briše činjenicu da se planira golemo postrojenje za obradu otpada u neposrednoj blizini naseljenog područja i poljoprivrednih površina. Ne briše ni činjenicu da bi posljedice takve odluke svaki dan osjećali upravo građani koji ovdje žive — kroz promet, buku, neugodne mirise i potencijalne rizike za tlo, vodu i zrak. (https://zagreb.hr/studija-utjecaja-na-okolis-za-izgradnju-zagrebacko/216899)
Važno je razumjeti i što “pozitivno mišljenje” zapravo znači. Ono znači da je, na temelju dostavljene studije i propisanih mjera zaštite, Ministarstvo ocijenilo zahvat prihvatljivim za okoliš. No to ne znači da su svi rizici nestali, niti da će se svi problemi automatski riješiti u stvarnosti samo zato što su na papiru predviđene određene mjere ublažavanja. Upravo suprotno — iskustvo s velikim sustavima pokazuje da između onoga što piše u dokumentima i onoga što ljudi kasnije žive često postoji ozbiljan raskorak.
Jedan od ključnih razloga za protivljenje ovom projektu je masovni dovoz otpada. Planirani CGO u Resniku predviđa obradu oko 350.000 tona otpada godišnje, uključujući miješani komunalni otpad s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije, koji zajedno imaju više od milijun stanovnika. To znači da Resnik ne bi bio tek lokalna komunalna točka, nego regionalno odredište za goleme količine otpada. Takav zahvat nije sitna infrastrukturna prilagodba, nego ozbiljna i dugoročna promjena karaktera prostora. (https://zagreb.hr/studija-utjecaja-na-okolis-za-izgradnju-zagrebacko/216899)
S tim dolazi i neodrživo prometno opterećenje. Stotine teških kamiona dnevno značile bi više buke, više zastoja, više prašine i više ispušnih plinova na prometnicama koje već sada koriste stanovnici ovog dijela grada. Ne pristajemo na to da Resnik i okolica postanu servisna prometna zona za sustav otpada koji opterećuje čitavu regiju. Ljudi ovdje ne žive da bi svakodnevno snosili posljedice loše odabrane lokacije. (mzozt.gov.hr)
Studija i prateća dokumentacija otvaraju i pitanje buke, osobito tijekom noći. Ako se i u službenim dokumentima priznaje mogućnost prekoračenja dopuštenih razina buke, onda je potpuno opravdano pitati zašto se projekt ove veličine uopće planira uz naseljeno područje. Nitko ne bi smio pristati na to da mir i normalan život stanovnika postanu prihvatljiva žrtva “razvoja sustava”. (mzozt.gov.hr)
Jednako ozbiljno je i pitanje neugodnih mirisa. Obrada biootpada i sličnih frakcija otpada nije apstraktna tehnička operacija, nego proces koji može izravno utjecati na kvalitetu života ljudi u okolici. Nitko ne smije biti doveden u situaciju da mu svakodnevica, boravak na otvorenom ili otvaranje prozora ovise o smjeru vjetra i vremenskim prilikama. Kvaliteta života građana nije sporedna tema, nego temeljno pitanje ove rasprave. (mzozt.gov.hr)
Posebno zabrinjava činjenica da i dalje nema dovoljno jasnog i uvjerljivog odgovora na pitanje što će biti s više od 116.000 tona RDF-a i SRF-a godišnje koje bi nastajale u ovom sustavu prema projekciji za 2029. Ako projekt proizvodi toliku količinu materijala koji treba dalje skladištiti, transportirati i zbrinuti, onda javnost ima pravo znati gdje to završava, pod kojim uvjetima i što se događa ako taj lanac ne funkcionira kako je planirano. Bez jasnog rješenja za RDF, ne govorimo o dovršenom sustavu, nego o novom problemu koji se pokušava predstaviti kao napredak. (mzozt.gov.hr)
Tu je i pitanje onečišćenja tla i poljoprivrednog zemljišta, ali i ono što bi moralo izazvati posebnu zabrinutost svakoga tko razmišlja dugoročno: blizina vodozaštitnog prostora i vodocrpilišta. U planskoj i prostornoj dokumentaciji za ovo područje navode se postojeća i planirana izvorišta i vodocrpilišta poput Stare Loze, Sašnjaka, Žitnjaka, Petruševca i Črnkovca, zbog čega pitanje zaštite voda na ovom prostoru zahtijeva poseban oprez. Upravo zato svako curenje goriva, ulja, procjednih voda, opasnih tekućina ili širenje čestica i teških metala ne može biti tretirano kao tehnički detalj, nego kao rizik koji traži maksimalan oprez. Kad se otpadni megaprojekt smješta u prostor koji je osjetljiv i u kontekstu zaštite voda, onda više ne govorimo samo o neugodnosti za susjedstvo, nego o pitanju koje zadire u javni interes najviše razine. (https://www.zagreb.hr/userdocsimages/arhiva/prostorni_planovi/novi%20ppgz/02_ID_PPGZ_2025_obrazlozenje.pdf)
Resnik, Ivanja Reka, Sesvete, Dubrava, Novi Jelkovec i okolica nisu prostor koji se može žrtvovati zato što je nekome administrativno ili logistički zgodno ondje smjestiti regionalni centar za otpad. To je prostor u kojem ljudi žive, obrađuju zemlju i ovise o sigurnosti okoliša koji ih okružuje. Zato naš zahtjev mora biti jasan i nedvosmislen: projekt CGO-a u Resniku treba zaustaviti.
Ne tražimo kozmetičke dorade, blaže formulacije ni nova obećanja da će “sve biti pod kontrolom”. Tražimo zaustavljanje projekta na ovoj lokaciji, reviziju cijelog pristupa i pronalazak alternativne lokacije izvan naseljenog područja, poljoprivrednih površina i osjetljivih prostora povezanih sa zaštitom voda. Građani Resnika i okolice ne traže privilegij. Traže ono što bi trebalo biti normalno: pravo na zdrav okoliš, pravo na sigurnost, pravo na transparentne procedure i pravo da ne budu pretvoreni u kolateralnu štetu loše planske odluke.
Zato sada nije vrijeme za povlačenje iz rasprave. Sada je vrijeme da još glasnije i odlučnije kažemo: zaustavite CGO u Resniku.
Tekst
Valentin Topolovec